Što o čitateljskom programu kažu?
Obitelji
– Svakom djetetu je drago čuti svoga oca pogotovo djetetu koje ga nije vidjelo već duže od godinu dana. Pozitivno, djeca su bila radosna kad su čuli glas oca i ovo je nešto najbolje što smo dobili za ovo vrijeme koje on provodi u zatvoru. Lijepo je čuti glas oca svoga. Hvala velika. – Apsolutno podržavam ovaj projekt, ja kao roditelj, a i ostatak obitelji smatra ga pomakom u pozitivnom smjeru sa ciljem povezivanja i “održavanja” obitelji. Djeca su oduševljenja poklonom. Tata im jako fali, a kroz priču koju tata priča, lakše se smire, vesele se pri spomenu tog poklona, shvaćaju lakše da su važni svome tati, a ne nekako “zaboravljeni” u smiraju dana. Želimo još ovakvih priča i projekata gdje je kontakt sa ocem stvarniji. Hvala na ideji, realizaciji…
– Ideja vam je izvrsna! Povezali ste nas i na tome vam puno hvala. Curica (…) je presretna, čitamo od rođenja, sama lista slikovnice. Inače ima (…) godina i (…) mjeseci. Bila je sva ozarena kada je čula tatin glas. Evo rekla sam ime i dob jer vam vjerujem. Puno hvala, divni ste i ako možemo dobiti sljedeću slikovnicu, unaprijed hvala, pozdrav.
Zatvorenice i zatvorenici
Prema rezultatima provedene evaluacije, 85,6% zatvorenika i zatvorenica želi sudjelovati u programu i kasnije.
O sudjelovanju u Čitateljskom programu rekli su nam:
„Aktivnosti u čitateljskom su utjecale na odnos između mene i moje djece na način kao da sam bio s njima kući, jer su čuli moj glas“
„Jako su sretni jer mogu čuti moj glas prije spavanja kod kuće. Hvala Vam zbog toga jer je to utjecalo na želju mojih unuka da me uživo vide i da sa mnom pričaju.“
„Čitanje i slanje snimke je vratilo mom djetetu osjećaj da me ponovno može čuti kada poželi“
„Kada sam završio u zatvoru, moje dijete je bilo dosta malo (5 godina) i nedostatak mene je jako utjecalo na njega. Pogotovo činjenica da nismo mogli stupit u kontakt bilo kada u bilo koje vrijeme zbog ograničenja što je njemu, a i meni teško palo. Tako da čitanje i slanje snimke je vratilo njemu jedan novi/stari osjećaj da me ponovo može čuti kad poželi, čuti mi glas, razgovor.”
„Nakon dugo vremena sam sa mlađim bratom stupio u jako dobru komunikaciju.”
„Tata, pročitala sam knjigu, to je dječja knjiga, meni je smiješna. Ali CD mi je super, nisam znala da znaš tako dobro čitati, pustila sam CD i svojim prijateljicama, da čuju tvoj glas i da čuju kako čitaš, a prije toga sam im pokazala slike sa zadnje posjete.!”.
Službenici kaznenih tijela
Više od polovice ispitanih službenika kaznenih tijela reklo je da je promjena kod zatvorenika koji sudjeluju u Čitateljskom programu jako vidljiva, da zatvorenici češće kontaktiraju djecu, pokazuju veći interes za teme roditeljstva, češće dolaze na razgovore o roditeljstvu sa službenicima tretmana, neki pokazuju interes za knjige. U jednoj kaznionici gdje je visok stupanj nepismenih, program je potaknuo želju za opismenjavanjem. Navodimo neke od odgovora koje su nam službenici dali:
„Dva zatvorenika nisu imala nikakav kontakt sa djecom, te su nakon slanja njihove (bivše) partnerice jako dobro reagirale i sada zatvorenici imaju jednom tjedno telefonski kontakt s djecom.“
„Jedan otac koji ima kćer od 18 godina želi potaknuti kćer da zavoli čitanje jer on sam voli beletristiku i u tome uspijeva. Vidim jako veliku i pozitivnu promjenu.“
„Puno su otvoreniji u otkrivanju emocija, donose nam poeziju i priče koje sami pišu o svojoj obitelji i to je isključivo rezultat ovog programa, a ne našeg angažmana. Puno su elokventniji. Gotovo svi su se interesirali o daljnjoj provedbi programa, mogućnosti nabave novih knjiga i edukativnih materijala. Dio zatvorenika se interesirao za druge programe roditeljstva u kaznionici. Oni koji primaju redovite posjete rekli su kako su djeca oduševljena poklonom, cd-om i knjigom, kako se interesiraju kada će ponovo dobiti poklon, a sami zatvorenici izrazili su zadovoljstvo mogućnošću da poklanjaju. Kod nekih zatvorenika primijećeno je da češće kontaktiraju obitelj pismima i telefonom.“
„U dva slučaja, ovaj program je bio način prvog kontakta s djetetom otkako su na odsluženju kazne.“
Pravobraniteljica za djecu
“Riječ je o vrlo poticajnom načinu jačanja ili ponovnog uspostavljanja narušenih veza s očevima, osobito u djetetovoj ranoj dobi. S jedne strane, on je prilika za osnaživanje roditeljskih kompetencija očeva, koji će na taj način moći naučiti i doživjeti koliko su njihova slika i glas djetetu važni. On je i prilika da – premda su u zatvoru – učine nešto za svoje dijete i budu na poseban način i dalje prisutni u djetetovom životu.
S druge strane, djetetu to pruža mogućnost osvješćivanja očeva lika i glasa, produljenje kontakta s njim, makar i virtualnog, koji omogućuje da „budu s tatom“ kad god požele, odnosno kad god mogu poslušati snimku, da se u različitim prilikama mogu podsjetiti da otac misli na njih i da ih voli. Sigurnost u roditeljsku naklonost osnažuje djetetovo samopoimanje i svijest o vlastitom identitetu. Osim toga, čitanje djetetu u obitelji i inače se smatra snažnim razvojnim poticajem koji podupire razvoj djetetovih čitateljskih vještina, a koje su temelj pismenosti i daljnjeg obrazovanja.”