Čitateljski program obuhvaća mnogo toga, sudjelovanjem u njemu roditelj bira knjigu, šalje je djetetu kao poklon, darujući mu i svoj glas, te je dijete u prilici slušati svoju majku ili oca svaki put kad ono to želi.
Današnje tehnologije omogućuju djetetu uživanje u dobrobiti čitanja naglas i onda kad roditelj nije u blizini. Slušajući snimku i listajući knjigu ili slikovnicu dijete razvija vještine slušanja, maštu, vježba zadržavanje pažnje i obogaćuje rječnik. Barem jednako toliko važno je povezivanje roditelja i djeteta kroz trenutke čitanja i slušanja priča, unatoč preprekama koje ih dijele. U intimnom i čarobnom trenutku dijeljenja lijepe priče, kroz „zvučnu slikovnicu/knjigu“ koju dobiva od roditelja, dijete dobiva priliku imati roditelja zatvorenika uz sebe, a roditelj – darovati djetetu dio sebe.
O problemima djece čiji su roditelji u zatvorima
Više tisuća maloljetne djece u RH izloženo je situaciji odrastanja bez jednog ili oba roditelja zato što se oni nalaze u zatvoru.
Djeca čiji su roditelji u zatvorima su posebno ranjiva skupina našeg društva. Iako se radi o velikom broju djece, i institucije i organizacije civilnoga društva nedovoljno su prepoznavale probleme s kojima se ta djeca (i njihove obitelji) nose i programa podrške za njih gotovo nije bilo.
Radi se o često višestruko marginaliziranoj djeci, dolaze iz siromašnijih obitelji, često su pripadnici nacionalnih manjina, njihovi roditelji su manje obrazovani, a nerijetko su djeca ta koja nose najveću kaznu postupaka svojih roditelja i njihovog zatvoreništva. Ovaj problem je prepoznat u svim zemljama Europske unije gdje su organizacije civilnoga društva izuzetno angažirane u razvijanju različitih oblika podrške. Procjena je da u Europi oko 800.000 djece u ovom trenutku, znači svakog dana, ima jednog ili dvoje roditelja u zatvorima. Procjena za Republiku Hrvatsku iznosi oko 12.500 djece godišnje (procjena za 2018. godinu).
Djeca čiji se roditelji nalaze na izdržavanju kazne zatvora, u svojoj se svakodnevici susreću s teškoćama poput osude okoline, zbunjujućih osjećaja i misli te diskriminacije. Djetetove reakcije na posljedice roditeljskog sukoba sa zakonom razlikuju se od djeteta do djeteta i ovise o različitim faktorima: dobi djeteta, reakcijama okoline, podršci bliskih ljudi, vrsti zlodjela, duljini kazne, mjestu izdržavanja kazne ili počinjenja zlodjela. Ovise i o obiteljskoj situaciji, onome s kim dijete ostaje živjeti i kakav je njegov odnos prema zatvoreniku.
Jedini način povremenog i privremenog ostvarivanja obiteljskog zajedništva s odvojenim roditeljem označavaju susreti i druženja, uobličeni u različite modele kontakata koji se odvijaju u okviru kaznenog sustava. Čak i kad se susreti održavaju, nerijetko se odvijaju u okruženju koje nije u dovoljnoj mjeri prilagođeno djetetu. U takvim uvjetima, zajedničko vrijeme nije moguće sadržajno i kvalitetno provesti, te se ne ohrabruje uspostava igre i intimne neverbalne komunikacije. Štoviše, održavanje kontakata u takvom ambijentu, roditelju daje privid kako prisiljava svoje dijete na nešto njemu odbojno i mrsko kada izrazi želju za posjetom.
Važnost održavanja kontakta
Uloga roditelja je istodobno obogaćena brojnim predivnim trenucima sreće, ali i opterećena zahtjevima, brigama i izazovima s kojima se nije uvijek lako nositi. Često nam treba putokaz kako bi osnažili svoj osjećaj da dobro postupamo.
Zatvorenici koji za vrijeme izdržavanja kazne zadrže kontakt sa svojom obitelji, lakše prihvaćaju život u zatvoru kao i život na slobodi nakon izdržane kazne. Kontakte s obitelji za vrijeme izdržavanja kazne nije lako održati: najčešće se s članovima obitelji zatvorenici i zatvorenice ne mogu čuti ili vidjeti kada oni ili dijete to požele, dolasci u posjete koštaju i često ih obitelj ne može priuštiti onoliko koliko želi.
Odlaskom na izdržavanje kazne zatvorenici nisu prestali biti roditelj, nisu izgubili pravo na donošenje odluka važnih za skrb svojeg djeteta niti je njihov odnos s djetetom postao manje važan. Roditeljstvo iz zatvora nije lagano. Zatvorenici roditelji u zatvoru se osjećaju bespomoćno i frustrirano. Neki njihovi obiteljski odnosi će se možda narušiti.
Kada je dijete razdvojeno od roditelja, redoviti kontakt s roditeljem ključan je kako bi se odnos održao. Redoviti i kontinuirani kontakt pomaže djetetu da se navikne na novonastalu situaciju gdje roditelj više nije prisutan u njegovom životu kako je bio nekada ranije – roditelj nije fizički tu te nisu mogući česti razgovori i razni drugi načini na koji se roditelj i dijete druže. Kontakt je moguće održavati redovitim telefonskim pozivima, posjetima ili pisanjem pisama.
Pozivi iz zatvora često su skupi i moraju trajati ograničeno vrijeme. Nekada izgleda kao da dijete i nema puno toga za reći te se čitav razgovor čini beznačajnim. Ono što djeca ne kažu jest da samo slušanje roditeljskog glasa njima znači jako puno!
Pismo ili čestitka u kojoj se roditelj obraća djetetu, čestita mu blagdan ili rođendan daje djetetu do znanja da roditelj koristi sve načine da dođe do njega, da misli na njega za vrijeme blagdana, da se sjeća rođendana i da je dio tih dana, iako nije s djetetom da ga zagrlili, poljubi, napravi kolač ili na neki drugi način prisustvuje. Djeca zatvorenika imaju jako malo načina da se povežu s roditeljima te je pisani trag od izuzetnog značaja i u tom trenutku, a i kasnije kao uspomena koja ostaje i koju dijete može ponovno pročitati.
Važnost čitanja
Knjige, priče, prije svega bajke nose snažne poruke. One uče, upućuju, „liječe“, svojim porukama jačaju naše samopouzdanje. Djeci trebaju priče. Pola sata priče dnevno stvorit će neraskidivu nit topline i odanosti između roditelja i djeteta. Zato ne bi trebalo propustiti upotrijebiti taj jednostavan recept za ljubav makar bili odvojeni od obitelji i zidovima i stotinama kilometara.
Brojna svjetska istraživanja pokazuju da djeca kojoj roditelji i drugi skrbnici čitaju i pričaju od najranije dobi brže uče, bolje se snalaze u komunikaciji s drugima, razvijaju predčitalačke vještine, što je izravno povezano s kasnijim uspjehom u školi i životu. Nadalje, istraživanjima se dolazi i do spoznaja o tome da čitanje od najranije dobi pozitivno utječe na razvoj akademskih vještina (komunikacijske vještine, vještine upravljanja vremenom, organizacija učenja, razvoj kritičkog mišljenja, vještine i tehnike timskog rada, vještine rješavanja problema itd.). Glasno čitanje aktivnost je koja uključuje cijelu obitelj – roditelje, bake i djedove, braću i sestre, rođake, udomitelje, ali i prijatelje. Izuzetno je važno za razvoj kognitivnih sposobnosti djece, a osobama koje su uključene u glasno čitanje djeci, osigurava čvrstu vezu s djetetom.
Kako su birane knjige
Članice Hrvatskog čitateljskog društva, koje su po zanimanju knjižničarke, u svojem radu svakodnevno prate produkciju slikovnica i knjiga za djecu i mladež te preporučuju djeci i mladima kvalitetne naslove i sudjeluju u promociji dobre literature. Odabir za ovaj projekt rađen je vodeći se određenim kriterijima, zatim preporučenim godišnjim listama dobrih knjiga, a koju zajednički rade knjižničari članovi Komisije za knjižnične usluge za djecu i mladež Hrvatskoga knjižničarskog društva uz pomoć njihovih kolega/kolegica – dječjih knjižničara.
Svjesni da obično tek vrijeme s neumoljivom točnošću pokaže koji su naslovi zaslužili preživjeti, a koji nam više ništa ne govore ni o svom vremenu ni o općim stvarima pa su, kao loša književnost, predani zaboravu, prijedlog naslova vođen je i tim kriterijem. Odabirom novih, kvalitetnih, suvremenih naslova, dana je mogućnost roditelju da upozna svoje dijete s novim pričama. U tom dijelu pažljivo su birani sadržaji, izuzimajući osjetljive ili kako ih nazivamo problemske teme, kojih je danas pregršt, ne bi li izbjegli izazivanje negativnih konotacija i osjećaja, bilo kod roditelja ili pak kod djeteta, pa i članova obitelji.
Kada je riječ o lektirnim naslovima oni su izostavljeni s ovog popisa te su prepušteni dijelu koji ostavljamo školi i obavezama, a naslove koje preporučamo za ovaj program isključivo su namijenjeni čitanju iz zabave.
Slikovnica ili knjiga ovisno o uzrastu veoma je bitna za cjeloviti razvoj djeteta jer razvija smisao za lijepo, pamćenje, mišljenje i logičko zaključivanje. Pozitivni likovi stvaraju ideale kod djece, razvijaju djetetove osjećaje, pomažu usvajanju moralnih vrijednosti, pridonose razvoju predčitalačkih i čitalačkih vještina te motiviraju djecu na samostalno čitanje i uživanje u knjizi. Slikovnica odgaja i obrazuje velik broj djece rane dobi. Olakšava im otkrivanje svijeta i zbog toga je bitno razumjeti njezine osnovne uloge.
Važnost spoznajne uloge slikovnice je ta što ona pomaže djeci da bolje razumiju sebe, da saznaju ono što ih zanima o svijetu, opisuje i približava moguće situacije u obitelji, vrtiću, zajednici i slično.
Čitajući u suradnji s roditeljem, dijete stvara nova znanja, jača prijateljstva, iznosi svoja mišljenja i iskustva. Tada uočavamo socijalizacijsku i iskustvenu ulogu knjige i zabavnu ulogu slikovnice jer upravo kroz igru sa slikovnicom dijete uči, razvija maštu i novi pogled na svijet, razvija potrebu za knjigom i navikava se na njezinu upotrebu. Potrebno je naglasiti i društvenu ulogu knjige kao i vrijednosti koje omogućuju uspostavljanje kvalitetnih međuljudskih odnosa.
Kvaliteta knjige, a osobito slikovnice prepoznaje se prema pedagoškim i estetskim kriterijima, a na njih utječu tekst, ilustracija, oprema i njihova usklađenost, o čemu se u ovom odabiru itekako vodilo računa.
Važno je i pitanje kakve poruke djetetu prenose, je li tekst prilagođen djetetovoj sposobnosti razumijevanja poruke koju prenosi, zanimljiv, smislen, pisan jasnim i pravilnim jezikom, jesu li ilustracije skladnih boja i estetski vrijedne, realne kada pojašnjavaju pojmove, a maštovite kada obogaćuju doživljaj.